Možemo li razvijati seoski eko turizam u Župi?

Na prostoru naše općine postoji više lokacija ruralnih urbaniziranih cjelina ili dijelova tih cjelina koje bi mogle biti transformirane u eko-etno selo. Biološka raznolikost ovog područja, te visoki stupanj očuvanosti okoliša čine jedinstvenu ambijentalnost i autohtonost, što Župu razlikuje od ostalih dijelova, kako Županije tako i Europe i Svijeta. Eko-sela su modeli naselja koja imaju nizak negativan utjecaj na okoliš, koja su održiva i koja zadovoljavaju ljudske potrebe. Nastoje smanjiti svoj ekološki otisak u prostoru kroz namjernu jednostavnost ekoloških principa dizajniranja. Vrlo često funkcioniraju uvažavajući izvornost, tradiciju i autentičnost podneblja u kojem nastaju. Eko-sela nastoje spojiti ekološke principe dizajniranja i tehnologije sa socijalnim strukturama koje obuhvaćaju sve članove i članice zajednice. Model eko-sela može se primijeniti na cijelom spektru postojećih naselja – na urbanim i ruralnim sredinama, može se razvijati kao što to rade neke države, nudeći rješenja koja ostvaruju ljudske potrebe, štite okoliš i unapređuju kvalitetu života svima. Eko-sela su nadahnuta raznim omjerima ekoloških, socijalnih, ekonomskih i duhovnih odnosa. Svako eko-selo nastoji razviti model održivosti koji se poklapa s njihovim kulturnim, ekološkim i ekonomskim kontekstom.

Tipična eko-sela djeluju u nekim ili u svim ovim pravcima:

-          razvoj lokalne ekonomije

-          izgradnja zajednica

-          lokalna organska proizvodnja hrane

-          ekološka gradnja

-          sustavi obnovljivih izvora energije

-          menadžment otpada

Projekt eko-selo

Naša općina je jedina općina bez jednog takvog sadržaja, dok susjedne općine odavno koriste činjenicu da eko-selo podiže razinu turističke ponude. Osim toga, u Župi bi se na taj način mogla smanjiti nezaposlenost,  postigao bi se jak zamah u obnovi poljoprivrednih površina, što bi dovelo do ravnomjernijeg ekonomskog razvoja cijele općine. U tom kontekstu treba sagledati i pozitivne demografske učinke koje bi jedan takav projekt izazvao. Ne treba zaboraviti da bi bile obnovljene i neke tradicijske djelatnosti, što bi generiralo novostvorenu vrijednost.

Kao što smo već pisali na ovom mjestu u poglavlju o poljodjelstvu, vidljivo je da postoje realni uvjeti za izvedbu ovakvog projekta, no potrebno se pokrenuti. Pošto je veliki dio ukupnog gospodarstva općine okrenut ka turizmu, eko-selo bi svoju djelatnost trebalo usmjeriti na proizvodnju autohtone izvorne hrane i očuvanje tradicije. Dakle, jasno je da bi trebalo oživjeti rad poljoprivredne zadruge koja bi bila spona između proizvođača i potrošača, gdje bi se stavila u funkciju zelena placa i peskarija. Župa bi time dobila na većoj kvaliteti života, a odmah bi bili uočljivi i ekonomski efekti, tj. višestruki efekt razvoja koji bi povezao sve strukture društva. Navest ćemo samo neke od višestrukih efekata: aktivnija obrada poljoprivrednog zemljišta, poljodjelstvo bi se nametnulo kao isplativa grana privrede, uređene površine znatno bi smanjile opasnosti od požara, poticanje uzgoja autohtonih sorti voća i povrća na većim površinama kao posljedicu bi imalo otvaranje novih radnih mjesta, ponuda ugostiteljskih objekata proširila bi se s obale u zaleđe, imali bismo revitalizaciju cijelog prostora, te bi se stvorili novi ambijentalni prostori što bi značajno obogatilo kulturno-povijesnu ponudu Župe. Svime prethodno navedenim stvorila bi se nova vrijednost, a novostvorena vrijednost sa sobom donosi i značajne financijske efekte, kako za stanovništvo i investitore, tako i za samu općinu.

Trenutno, stanje u župskom turizmu nije perspektivno niti razvojno usmjereno. Taoci smo situacije s kompleksom Kupara i hotela Orlando. Turistička ponuda je svedena na kafiće i pizzerije koje su i nama dosadile, a pogotovo malobrojnim turistima. Par sezonskih restorana koji nude ribu i autohtone specijalitete nije dovoljno. Upravo radi svega navedenog, Nezavisna lista smatra opravdanim ponuditi eko-selo kao alternativu za cjelogodišnju ponudu.

Ovaj projekt bi trebalo inicirati na razini općine, izradom održivog modela seoskog turizma u sklopu kojeg bi se odredili uvjeti za eko-selo. U sljedećoj fazi trebalo bi odrediti izvore financiranja, te napraviti pozivni natječaj. Vrlo je bitno da se projekt izvede u obliku javno-privatnog partnerstva, jer su se svi ostali modeli subvencija dosad pokazali manje uspješni, a takav bi model uz sinergiju svih čimbenika lokalne zajednice jamčio uspjeh projekta s jedne strane, a sa druge konačno bismo pokazali odgovornost prema zajednici usmjerenjem prema razvoju.  Alternativno, projekt eko-sela idealan je za prijavu na natječaj za sredstva iz pretpristupnih fondova EU. Tipični župski zaseoci s potencijalom za izvedbu projekta eko-sela su Žitkovići i Baletići.

Poljodjelstvo – što imamo reći na tu temu (Drugi dio)

Povratak na prvi dio članka

Zadruga kao otkupno-edukativni centar

Stvaranjem moderne otkupne stanice (preobražajem sadašnje zadruge Marko Marojica kao bazne stanice ili stvaranjem neke nove ako postojeća to ne može pružiti) stvorila bi se snažna institucija za otkup i plasman poljodjelskih proizvoda na tržištu, odnosno institucija koja bi spojila proizvođače i velike kupce. Zadruga bi također morala biti generator razvoja poljodjelstva u Župi, prije svega poticanjem proizvodnje sadnica maslina i autohtonih mediteranskih biljaka (npr. ruzmarin ili lavanda) cvijeća i grmlja. Sve navedeno bi proizvodili zadrugari, a tlo u Župi idealno je za proizvodnju sadnica maslina koje su danas izuzetno tražene.

Zadruga bi bila mjesto gdje svaki župski poljodjelac može dobiti savjet i smjernice što proizvoditi, saznati najnovije spoznaje iz područja ekološke proizvodnje, te biti institucija gdje se najlakše može saznati sve informacije o uvjetima za realiziranje kredita i poticaja namijenjenih poljoprivrednoj proizvodnji.

Postoje mnoge poljoprivredne kulture koje su u Župi gotovo potpuno zapostavljene. Od voćki je to svakako uzgoj dunja (za proizvodnju kotonjate), uzgoj mjendula, samooprašivajućih višanja, te smokava i rogača. Na predjelima okrenutim prema moru i uz more idealno je uzgajati agrume: limun, naranču i narančine otporne na mediteransku muhu.

Ne treba posebno naglašavati načine iskorištavanja plodova navedenih kultura: od vijenca suhih smokava, već spomenute kotonjate, do raznih domaćih likera: višnjevače, orahovice, travarice, rozolina…

Ne smijemo zaboraviti ni pčelarstvo. U zaleđu i na obroncima župskih brda rastu brojne mediteranske ljekovite biljke: kadulja, smilje, vrijesak, pelin, matičnjak…
Domaći med punjen u sterilizirane posude bio bi idealan suvenir i prepoznatljiv župski proizvod.

Razvijeno poljodjelstvo temelj je protupožarne zaštite

Obrađene površine, te pošumljavanje maslinama ili rogačima najbolji su jamac da se požar neće pretvoriti u katastrofu. Dobra poljoprivredna infrastruktura s funkcionalnim navodnjavanjem, posebno gornjeg dijela Župe, znači bolju i učinkovitu protupožarnu zaštitu. Educirani i marljivi poljodjelci, koji redovito čiste i održavaju svoje obradive i šumske površine, otklonit će svaku bojazan za nekontrolirano širenje vatrene stihije.

Župska zelena placa

Važna točka našeg izbornog programa, a usko vezana uz temu poljodjelstva u Župi, je problem nepostojanja lokalne tržnice (zelene place). Mnogi će se prisjetiti da je prije Domovinskog rata uz parking “Župke” postojala zelena placa s par stolova gdje se moglo kupiti povrće proizvedeno u Župi. Lokacija place bila je logična jer su stambene zgrade u Srebrenom tada bile jedino mjesto u Župi gdje se živjelo u stanovima, a nije bilo velikih trgovačkih centara kao što je to danas slučaj.

Svjedoci smo velikog priljeva stanovništva u Župu koje stanuje pretežno u stambenim zgradama, dakle nema mogućnosti obrađivati vlastiti vrt kao što je to slučaj s najvećim brojem stanara obiteljskih kuća. Postojanje zelene place na kojoj bismo mogli kupiti zdravo i ekološki uzgojeno voće i povrće od naših župskih proizvođača rješilo bi dio pitanja plasmana proizvoda za poljodjelce u Župi. Također, zalažemo se da uz zelenu placu, odnosno kao njen sastavni dio, bude predviđeno mjesto za peskariju s ponudom svježe ribe.

Povratak na prvi dio članka

Poljodjelstvo – što imamo reći na tu temu (Prvi dio)

Kao što smo već najavili, u seriji članaka bavit ćemo se konkretnim vizijama razvoja Župe, odnosno prezentirati dijelove programa Nezavisne općinske liste Župe dubrovačke, koje smo izradili u suradnji s našim sugrađanima raznih struka kako bismo vam pokazali da u Župi ima znanja, samo nam nedostaje volje to znanje primijeniti.

Za prvu temu odabrali smo poljodjelstvo upravo iz razloga razbijanja stereotipa kako “internet generacija” nema što reći po tom pitanju. Zbog iscrpne i detaljne obrade teme, objavit ćemo tekst u dva dijela.  U prvom dijelu osvrnut ćemo se na povijest, tekuće probleme te sugerirati smjer razvoja, a u drugom dijelu predstaviti svoje prijedloge i konkretna rješenja za oživljavanje poljodjelstva u Župi.

Kako je to nekad bilo

Stari Župljani oduvijek su znali iskoristiti blagodati župskog kraja. Na obroncima brda gradili su međe da bi zaustavili eroziju tla, tzv. terasaste doce, koji izdaleka izgledaju kao kameni skalini zasađeni maslinama, smokvama, mjendulima, rogačima i ostalim autohtonim sortama. Polja su bila iskorištena za proizvodnju povrća, posebice: pomadora, balančana, tikvica, paprika, župske prokule, raznog lisnatog povrća pa sve do luka i patata.
U godinama poslije Drugog svjetskog rata u Župi je bilo jako razvijeno cvijećarstvo odnosno otkup i prodaja cvijeća, koje se iza Domovinskog rata jako zapustilo i svelo na deseti dio nekadašnjih površina pod cvijećem. Župa je nekad bila poznata i po mljekarstvu što nam zorno govori ime mjesta Mljekara koje je dobilo naziv po tome što je u tom mjestu bila otkupna stanica odnosno prihvat mlijeka. Naši stari nosili su na bicikletima ili karima mlijeko u posudama i prodavali ga na Mljekari, a Župke su na glavama i u košićima nosile svoj trud iz polja prodavati na placi u Gradu (o tome su opjevane i pjesme).

Vizija razvoja poljodjelstva u Župi

Konkretne mjere za obnavljanje poljodjelstva u Župi za koje se zalaže Nezavisna lista:

- obnavljanje uzgoja autohtonih sorti voća

- uzgoj vinove loze

- maslinarstvo s proizvodnjom kvalitetnog ulja

- snažan poticaj razvoju eko povrtlarstva (župske tradicionalne proizvodnje).

Malo je poznato da je župska prokula autohtona kupusnjača našeg područja i da se s dozom pametne promidžbe jako dobro može iskoristiti ta činjenica.

Zbog specifične rascjepkanosti obradivih parcela u središnjem djelu Župe koje su dodatno ugrožene sve brojnijom izgradnjom kuća, trebalo bi potaknuti ekološku proizvodnju s pripadajućim certifikatima, posebno za proizvodnju vina i maslinovog ulja. Na tržištu već postoji potražnja za takvim proizvodima za razliku od jeftinih ali pesticidima zasićenim proizvoda koji se najčešće nude u trgovačkim centrima.
Jeste li znali da se značajan broj poljoprivrednih proizvoda u trgovačkim centrima prodaje unutar perioda trajanja karence?  Karenca je obvezan broj dana koji treba proteći od trenutka tretiranja zaštitnim sredstvom (npr. pesticidom) do puštanja proizvoda u promet odnosno slobodnu prodaju.

Koje su to najvažnije odlike ekološke proizvodnje:

- proizvodnja bazirana na ekološkom organskom gnoju, kako prirodnom tako i proizvedenom u obliku briketa,

- plodored: uravnotežena smjena kultura na jednom području koje uključuje sijanje leguminoza koje obogaćuju tlo dušikom,

- minimalno korištenje kemijskih sredstava,

- sva zaštita kultura bazira se na tradicionalnim preparatima bakra tj. plave galice i sumpora.

Župa je malo područje i svako pretjerano korištenje kemijskih sredstava u tretiranju poljodjelskih kultura dovelo bi do nesrazmjera ravnoteže tla, vode i zraka. Treba naglasiti da je hitno potrebno izvršiti temeljitu analizu svake mikrolokacije obradivog tla, te nakon nalaza analize pružiti tlu što mu doista treba da bi se izbjegla zasićenost pojedinim dodatkom. Moderna ekološka proizvodnja primjenjuje vrlo učinkovite i neškodljive načine insekticidne zaštite.

Ekološki uzgojeno ulje, vino (i izvedenice rakija i likeri), povrće i voće, najbolji je temelj za kvalitetnu turističku gastronomsku ponudu koja je uvijek bila i bit će temelj turističke ponude nekog kraja.

Drugi dio članka